Strålkastarna znači „prednja svjetla” ili „reflektori”, a riječ je u određenom množinskom obliku, odnosno „ta prednja svjetla”. U pjesmi se odnosi na svjetla automobila koja zasljepljuju pripovjedača, ali istodobno stvara filmsku i pomalo dramatičnu sliku osobe koja stoji u svjetlu noći.
U pjesmi švedske umjetnice Veronice Maggio osoba pripovijeda o noći nakon prekida koji se dogodio davno, ali očito još nije potpuno završen. Mislila je da je sve „glömt och förlåtet” [zaboravljeno i oprošteno], a sada se ponovno nalazi u svađi s bivšom osobom, toliko udaljena da se osjeća kao da su „galaxer ifrån” [galaksijama udaljene]. Posebno je zanimljivo proturječje: drugi su joj prije govorili da je teška, ona se pokušala promijeniti i postati bolja, ali „nu när jag blivit bättre så går det sämre” [sada, kad sam postala bolja, ide gore]. U refrenu sunce zalazi, nema više ničega za vidjeti, a ona moli: „Snälla ta mig med” [Molim te, povedi me]. Zvuči kao da ne želi ostati sama kad se noć zatvara.
Slike iz nastavka pjesme postaju sve neurednije i pomalo smiješne: u baru se propinje na prste, baca orašaste plodove prema zaposleniku, ispričava se i pokušava nagovoriti drugu osobu da joj drži kosu. Nakon zatvaranja ostaju samo „tomma flaskor” [prazne boce], stol koji još nije sklonjen i pitanje kamo uopće otići. Zatim sjedi na nekoj postaji s nekoliko klinaca i muškarcem u odijelu, vraća se kući, pali sva svjetla i glazbu na najjače jer „det får aldrig va mörkt mellan åtta och sju” [nikad ne smije biti mračno između osam i sedam]. Čak je i prodavač na 7-Elevenu umoran od nje. Na kraju je zaslijepe svjetla automobila, dok ona stoji na crti na cesti i sluša kako druga osoba odlazi: „Och jag hör dig gå” [I čujem kako odlaziš].