쿵치팍치 je onomatopejska reč koja imitira zvuk ritma, slično kao "bum-clap" ili "dum-tsh" na srpskom. Nije uobičajena reč u svakodnevnom govoru, što je čini zanimljivom i jedinstvenom.
U pesmi, SEVENTEEN je koriste da personifikuju muziku, sugerišući da je čak i sam ritam deo njihovog identiteta i suštine. To je razigran i kreativan način da se izrazi duboka povezanost sa muzikom, čineći je nezaboravnom i privlačnom.
U pesmi "God Of Music", SEVENTEEN nas pozivaju da se prepustimo radosti muzike, bez obzira na to ko smo ili odakle dolazimo. Oni veruju da ako postoji bog muzike, želeli bi da ga zagrle i zahvale mu: "세상에 음악의 신이 있다면 고맙다고 안아주고 싶어" [Ako postoji bog muzike na svetu, želim da ga zagrlim i zahvalim mu].
Kroz stihove, grupa ističe kako muzika prevazilazi jezičke barijere – čak i ako se naši suglasnici i samoglasnici razlikuju, "말이 안 통해도 음악이 있다면 우리는 지금부터는 아주 친한 친구" [čak i ako ne govorimo istim jezikom, ako imamo muziku, od sada smo veoma bliski prijatelji]. Muzika nas spaja, omogućavajući nam da plešemo i budemo srećni. SEVENTEEN nam poručuju da je sreća u plesu i pevanju: "무엇이 우리의 행복인가 뭐 있나 춤을 춰 노래하자 이것이 우리의 행복이다" [Šta je naša sreća? Plešimo i pevajmo! To je naša sreća]. Muzika je za njih kao disanje, nešto što nas ispunjava i čini da se osećamo sjajno. Čak i zvuk mrava ili obična buka mogu postati muzika, jer svako od nas ima svoj ritam. Zato, hajde da slušamo i uživamo u svakom tonu!