Eigenarten znači 'osobenosti' ili 'karakteristike'. To je zanimljiva reč jer se ne koristi svakodnevno i odnosi se na jedinstvene, ponekad neobične, crte ličnosti.
U pesmi, Max Raabe peva o tome kako partneri razumeju i prihvataju međusobne "škrte i lepe" osobenosti ("Die schrägen und die schönen Eigenarten"). Ova reč naglašava dubinu razumevanja i prihvatanja u vezi, čineći je ključnom za poruku pesme.
U pesmi „Ans Herz Geh'n“, Max Raabe govori iz ugla osobe kojoj je bliskost potrebna, ali je traži vrlo jednostavno: „Willst du mir nicht ans Herz gehen?“ [Zar nećeš da mi se približiš srcu?] Naslov je nemački izraz za to da nam je neko veoma važan i da nas duboko dotiče. Lirski glas moli za zagrljaj, malo topline i razumevanja: „Nimm’ mich in den Arm“ [Zagrli me], dok istovremeno priznaje bol i strah od samoće. Rečenica „Mein Glück macht Inventur“ [Moja sreća pravi popis] duhovita je i pomalo neobična: kao da osoba proverava šta joj je od sreće ostalo.
Najlepši deo je obećanje prihvatanja bez popravljanja druge osobe. „Wenn du mich lässt, wie ich bin, und ich dich“ [Ako ti mene pustiš da budem ono što jesam, a ja tebe] vodi do poverenja i odluke da se nikada ne napuste. Oni dobro poznaju tuđe „Eigenarten“ [osobenosti, čudne navike], kao i svađe i pomirenja, pa je njihova bliskost veoma konkretna, a ne savršena. „Der Rest ist mir egal“ [Za ostalo me nije briga] zvuči odlučno: važno je da se drže jedno za drugo, jer se poznaju i veruju jedno drugom. Na kraju se naslov vraća kao nežno priznanje: „Weil du mir ans Herz gehst“ [Jer mi mnogo značiš, jer me dotičeš u srce].