Atardecer znači „zalazak sunca” ili „sumrak”, odnosno doba dana kada se dan pretvara u noć. U pjesmi se pojavljuje u romantičnoj i poetskoj slici: „Regálame un atardecer que duerma al borde de tu piel” („Pokloni mi zalazak sunca koji će spavati uz rub tvoje kože”), što ovu riječ čini posebno slikovitom i pamtljivom.
Fonsi ovdje ne traži ništa veliko, traži vrijeme. Cijela pjesma je niz molbi upućenih voljenoj ženi i gotovo svaka počinje s "Regálame" (pokloni mi): njezin smijeh, poljubac, oči i na kraju ono najvrjednije, "Regálame un minuto más" (pokloni mi još jednu minutu). A ta jedna minuta mora biti posebna, takva "Que dure hasta la eternidad" (koja traje do vječnosti), što je prava matematika zaljubljenih.
Slike su nježne i pomalo sanjive: "una noche azul" (jedna plava noć) u kojoj sja samo ona i zalazak sunca koji "duerma al borde de tu piel" (spava na rubu tvoje kože). U drugoj strofi priznaje da nosi rane iz vremena kad je mislio da leti, a od nje traži da ih izliječi i riješi mu sumnje. Nema tu drame ni velikih riječi, samo čovjek koji bi zaustavio sat da može.