Coleccionar heridas doslovno znači "skupljati rane". To je snažna i metaforična fraza koja se ne čuje često u svakodnevnom govoru ili pjesmama.
U ovoj pjesmi, KAROL G koristi ovu frazu kako bi opisala ponavljajući ciklus emocionalne boli i razočaranja u ljubavi. Ona pjeva o tome kako je postalo "normalno skupljati rane", što sugerira da je navikla na bol i da je to postao dio njezinog iskustva. Ova fraza je ključna za razumijevanje teme pjesme o slomljenom srcu i otpornosti.
Jesi li se ikada osjećao/la kao da si jedina osoba koja još uvijek duboko osjeća u svijetu koji se čini hladnim? KAROL G postavlja upravo to pitanje u ovoj pjesmi. Pita se je li ljubav uopće za nju, Será que el amor no es pa' mí (Možda ljubav nije za mene?), jer joj se čini da uvijek završi sama i povrijeđena. Postalo joj je normalno coleccionar heridas (skupljati rane). Ona se ne može pretvarati i živjeti bez osjećaja kao što to, čini se, drugi rade. Ona nema taj talent, Yo no tengo ese talento (Ja nemam taj talent), jer ona, Yo sí siento todavía (Ja još uvijek osjećam).
Usred sve te boli, ona se još uvijek drži nade. Želi vjerovati da je prava ljubav moguća, Pero quiero creer / Que aún se puede querer (Ali želim vjerovati / Da se još uvijek može voljeti). Pjesma opisuje kako je njezina jedina prijateljica samoća, Tengo de amiga la soledad (Prijateljica mi je samoća), i kako je vrijeme nije izliječilo od prošle boli. To je pjesma za svakoga tko se osjeća previše u svijetu koji osjeća premalo, ali i dalje odbija odustati od ljubavi.