T'apprivoiser znači "ukrotiti te" ili "pripitomiti te". To je zanimljiv glagol koji se obično koristi za životinje, ali u ovoj pesmi dobija romantično značenje.
U kontekstu pesme, Dassin peva o tome kako je bilo dovoljno samo razgovarati sa nepoznatom osobom da bi je "ukrotio", odnosno da bi uspostavio bliskost i pretvorio neznanca u prijatelja ili ljubavnika. Ova metafora daje reči poseban šarm i dubinu.
U pesmi "Les Champs Elysées" Džo Dasen nas vodi u romantičnu šetnju najpoznatijom pariskom avenijom! Počinje tako što se bezbrižno šeta, otvorenog srca za sve što ga čeka: "Je me baladais sur l'avenue / Le coeur ouvert à l'inconnu" [Šetao sam se avenijom / Srca otvorenog za nepoznato]. Želi da kaže zdravo bilo kome, a taj neko si ti! Priča ti svašta, samo da bi te zagovorio, jer je dovoljno da ti se obrati i već te je "pripitomio" – "Il suffisait de te parler / Pour t'apprivoiser" [Bilo je dovoljno da ti se obratim / Da te pripitomim].
Ova pesma je čista radost i spontanost. Od jutra do mraka, po suncu ili kiši, na Jelisejskim poljima ima svega što poželiš. Uskoro saznaje da ti imaš sastanak sa nekim "ludacima" koji sviraju gitaru po ceo dan i noć: "Dans un sous-sol avec des fous / Qui vivent la guitare à la main / Du soir au matin" [U podrumu sa ludacima / Koji žive s gitarom u ruci / Od večeri do jutra]. On ti se pridružuje, pevaju i plešu, zaboravljajući na sve, čak i na poljupce. Od dvoje stranaca sinoć, do dvoje zaljubljenih jutros, opijenih dugom noći – "Hier soir deux inconnus / Et ce matin sur l'avenue / Deux amoureux tout étourdis / Par la longue nuit" [Sinoć dvoje stranaca / A jutros na aveniji / Dvoje zaljubljenih, ošamućenih / Dugom noći]. Čak i ptice pevaju o ljubavi! Prava pariska romansa!