Aurora znači „zora”, odnosno prvi sjaj dnevne svjetlosti prije izlaska sunca. U pjesmi je posebno poetična jer se pojavljuje noću: upravo u tami možeš ugledati zoru, što simbolizira nadu, novi početak i mogućnost da se ponovno pronađe sreća.
U pjesmi „Aurora” brazilski umjetnik Jão govori iz mjesta unutarnjeg nemira, ali njegova je želja vrlo jednostavna: ponovno biti sretan. Poziva nekoga da „Entre no meu corpo” [Uđi u moje tijelo] i bude „água” ili „fogo” [voda ili vatra], kao da toj osobi dopušta da mu se približi potpuno, bez zadrške. Istodobno priznaje proturječje u sebi: „Sou a presa, sou o lobo” [Ja sam plijen, ja sam vuk]. Jednom je ranjiv, drugi put opasan, a njegovo tijelo ipak „diz as coisas / Que eu preciso saber” [govori stvari koje trebam znati].
Najljepša slika dolazi u rečenici „Na noite é que você / Consegue ver a aurora” [Tek noću možeš vidjeti zoru]. Aurora, odnosno zora, ovdje se pojavljuje baš u tami. Pjevač govori o odlasku, mokrim stopalima uz cestu i oluji koja ga nosi kući: „O temporal me leva pra casa” [Oluja me nosi kući]. Ako se sutra ne vrati, moli voljenu osobu da ga čeka, dok sam pokušava vjerovati da „o tempo não erra” [vrijeme ne griješi]. Ono što je izgubio sada je dio njega, pa pjesma ne nudi uredno rješenje, nego put kroz noć prema nečemu što bi moglo biti novo jutro.