Nurt je poetska reč za tok ili snažnu struju vode, naročito u reci. U pesmi se pojavljuje u izrazu „czarny, szalony nurt“, što stvara mračnu i dramatičnu sliku divlje rečne struje i čini ovu reč posebno upečatljivom.
„Most Na Krzywej“ je mračna, gotovo nadrealna priča o čoveku koji stalno pokušava da ode, ali se svaki put vraća. Prvo se vraća na mesto na kojem, kako kaže, „nie powinno mnie tu być“ [ne bi trebalo da budem ovde]. Zatim skače u „zimną, czarną rzekę“ [hladnu, crnu reku], jer mu žena kaže da nije onaj koji treba da bude s njom. Izraz „targnąłem się z mostu“ [bacio sam se sa mosta] je poljski način da se kaže da je pokušao da oduzme sebi život. Sve vreme ponavlja da je napravio „parę głupstw“ [nekoliko gluposti], kao da bi takve greške ipak morale da budu oproštene. Ta mešavina običnog, skoro lakog priznanja i skoka u crnu reku čini tekst posebno uznemirujućim.
Na kraju se pojavljuje Sveti Petar, čuvar nebeskih vrata, i pita ga zašto stoji tu. Umesto utehe, on se budi, podiže ruke prema nebu i ponavlja: „Nie jesteś tym, który powinien tu być“ [Nisi onaj koji treba da bude ovde]. Čak ga i nebo vraća nazad, pa poslednje „Więc wróciłem“ [Zato sam se vratio] zvuči istovremeno kao kazna, apsurdan obrt i novi početak. „Woodstock!“ se javlja kao uzvik između delova priče, dok se naslovni most na Krzywej pretvara u stvarno mesto njegovog očaja. Pesma ne objašnjava šta će junak uraditi sledeće, već ga ostavlja zarobljenog između odlaska i povratka, sa srcem koje „nie może dłużej tak stać“ [više ne može tako da stoji].