Pastempomat je neologizam, složenica od reči "past" (prošlost) i "tempomat" (cruise control). To je izuzetno zanimljiva reč jer je jedinstvena za ovu pesmu i nećete je često čuti.
U kontekstu pesme, "Pastempomat" se može tumačiti kao mehanizam ili stanje uma koje omogućava protagonistu da se kreće kroz prošlost, možda da se suoči sa njom ili da je kontroliše, slično kao što tempomat kontroliše brzinu automobila. Ova reč savršeno oslikava introspektivnu i pomalo melanholičnu atmosferu pesme, gde se razmišlja o prošlim događajima i njihovom uticaju na sadašnjost.
U pesmi „Pastempomat“ David Podsijadlo nas vodi na noćnu vožnju punu razmišljanja. Dok se vozimo „pod prąd“ [u pogrešnom smeru/uzvodno] usred belih snopova svetlosti, osećamo kao da je ovo možda „ostatni rejs“ [poslednje putovanje].
Kroz stihove se provlači osećaj usamljenosti i čežnje za nekim. Pevač priznaje da „gdy ciebie nie ma, tracę sens“ [kada tebe nema, gubim smisao] i pita se „Czemu jest mi tutaj aż tak źle“ [Zašto mi je ovde tako loše?]. Noć donosi iskrenost, pa mu je „Nocą łatwiej mi to przyznać jest“ [Noću lakše to priznati]. Dok gleda automobile koji prolaze sa uključenim „tempomatima“, razmišlja da li će ga se iko setiti „Jeśli dzisiaj zniknę“ [Ako danas nestanem]. To je pesma o preispitivanju, tuzi i nadi da će pronaći svoj put, svoj „pas, tempomat, bieg“ [traku, tempomat, brzinu].