Rengaine se prevodi kao "refren" ili "stara pjesma/priča koja se stalno ponavlja". To je zanimljiva riječ jer se ne odnosi samo na glazbeni refren, već i na ponavljajuću misao ili naviku.
U pjesmi, Céline Dion koristi ovu riječ kako bi opisala unutarnji glas ili sjećanje iz djetinjstva koje se stalno vraća, unatoč pokušajima da se promijeni. To je metafora za ono što nas čini onima što jesmo i što se ne može promijeniti.
U pjesmi "On Ne Change Pas" Céline Dion, naša draga kanadska pjevačica, razmišlja o tome kako se zapravo nikada ne mijenjamo. Ona kaže: "On ne change pas / On met juste les costumes d'autres sur soi" [Ne mijenjamo se / Samo oblačimo tuđe kostime na sebe]. To je kao da se pretvaramo da smo netko drugi, ali ispod površine smo i dalje isti. Svi ti kostimi, te uloge koje igramo, samo su privremene.
Céline nam govori da ne rastemo, samo se malo izdužimo, taman za san ili maštanje. Uvijek ostaje ono dijete u nama, skoro golo, sjećanja na nevinost kada nismo znali ništa. Čak i kad se trudimo izgledati snažno i zauzimamo borbene poze, "si tu grattes la / Tout près de l'apparence tremble / Un petit qui nous ressemble" [ako zagrebeš / Blizu površine drhti / Mališan koji nam sliči]. Uvijek se vraćamo onome tko smo zapravo, s gestama koje odaju našu pravu prirodu. Ona priznaje da je i sama kopirala slike i snove, ali uvijek je tu ona mala, mršava djevojčica koja hoda i priča joj tiho. To je tako lijepa i iskrena pjesma o prihvaćanju sebe!