Лицедей (litsedey) doslovno znači 'glumac' ili 'pretvarač', ali ima i prizvuk 'licemjera' ili 'šarlatana'. To je pomalo arhaična riječ koja se rijetko čuje u svakodnevnom govoru, što je čini zanimljivom.
U ovoj pjesmi, autor izražava želju da živi slobodno i nekonvencionalno, bez da mu itko kaže da je 'лицедей' – odnosno, da glumi ili se pretvara. To je snažna izjava o autentičnosti i odbacivanju društvenih normi.
U pjesmi Boris Grebenščikov zamišlja bijeg od ozbiljnosti i društvenih pravila kroz potpuno neobične slike. Od prirode traži čašu mlijeka od „zagonetnih zvijezda”, a zatim kaže: „И простой, как река, я пущу с молотка / Свой умственный рост” [„I, jednostavan poput rijeke, prodat ću na dražbi svoj intelektualni razvoj”]. Izraz пустить с молотка znači prodati na dražbi, pa je šala u tome što se njegov „mentalni napredak” tretira kao predmet koji se može prodati. U selu postavlja golem krevet, poziva sve konje i zamišlja sebe kao sijedog bradatog čovjeka koji trči sa sviralom. Kaže da mu tada nitko neće prigovoriti da je лицедей, odnosno glumac ili licemjer. Ta je scena namjerno pretjerana, luckasta i slobodna.
Najhrabriji trenutak dolazi kada smrt ne dolazi prijeteći, nego „spavati” s njim u tišini. Na njegovu molbu „еще” [„još”], vraća se opet i opet, a njemu je zbog toga radosno. Zatim se obraća anđelima: „Не вменяйте мне, ангелы, это в вину” [„Anđeli, nemojte mi to uzeti za krivnju”], kao da se mora opravdati zato što je izabrao čudan put. Završna slika proteže se „От Москвы до загадочных звезд” [„od Moskve do zagonetnih zvijezda”]. U tim stihovima nema običnog objašnjenja svijeta, nego poziv da se njegova ljepota traži duboko, čak i kroz mlijeko zvijezda, konje u krevetu i prijateljsku smrt.