Bagliori znači „bljeskovi” ili „odsjaji”, odnosno kratki, nagli sjaj svjetlosti. U pjesmi se koristi preneseno za kratke trenutke nade ili emocija koji se pojave nakon praznine, što ovoj neobičnoj riječi daje snažan i poetski ugođaj.
U pjesmi „Sinceramente” Annalisa govori iz nemirne, proturječne pozicije: budi se nakon samo sat vremena sna, trese se, skriva se kad plače, pa ipak pokušava napraviti korak naprijed. Pitanje „La vuoi la verità?” [Želiš li istinu?] odmah dobiva duhovit, pomalo zajedljiv nastavak: „Ti dico la sincera o quella più poetica” [Da ti kažem iskrenu ili onu poetičniju?]. Ona ne uljepšava svoje stanje. Kaže da joj je jako teško, ali i jasno odbacuje najcrnje mogućnosti: „Non mi sogno di tagliarmi le vene” [Ne pada mi na pamet prerezati si vene] i „Non mi sogno di morire di sete” [Ne pada mi na pamet umrijeti od žeđi]. To je izravan način da kaže: patim, ali još uvijek se držim života.
Odnos u pjesmi djeluje težak i iscrpljujući. Osoba kojoj se obraća „spegni sigarette su velluto blu” [gasi cigarete na plavom baršunu], a zatim je ostavlja da tone prije nego što joj pomogne da se podigne. Izraz „di nuovo sotto un treno” [opet pod vlakom] slikovito znači da se osjeća potpuno pogođeno, kao nakon novog emocionalnog udarca. „Sto facendo un passo avanti e uno indietro” [radim jedan korak naprijed i jedan natrag] savršeno opisuje njezino kolebanje. Unatoč svemu, na kraju šalje samo kratku poruku, „Sinceramente tua” [Iskreno, tvoja]. U toj završnoj frazi ima i nježnosti i umora: dvije riječi moraju reći ono što ona više nema snage objašnjavati.