Ghiacciai znači 'glečeri'. To je zanimljiva riječ jer se ne pojavljuje često u svakodnevnim razgovorima ili u pop pjesmama, što je čini jedinstvenom i pamtljivom.
U pjesmi, Annalisa pjeva: "Siamo dentro i ghiacciai" (Mi smo unutar glečera). Ova metafora stvara sliku hladnoće, udaljenosti ili možda osjećaja zarobljenosti u teškoj situaciji, što dodaje dubinu i dramatičnost stihu.
Znaš onaj osjećaj kad s nekim prekidaš, ali nikako da stvarno stavite točku na kraj? Talijanska pjevačica Annalisa u ovoj pop stvari pjeva upravo o toj neurednoj fazi odnosa. Umjesto brzog i čistog rastanka, ona traži još malo vremena: „Serviranno ancora dieci ultime volte” (Trebat će još deset zadnjih putova). Situacija je totalni kaos pun kišne subote, večere s vinom u krevetu i burnih svađa u stanu („Le scenate nell'appartamento”). Dok vani pljušti, ona priznaje da gubi kontrolu govoreći „sono fuori da me” (nisam pri sebi, izvan sebe sam), ali istovremeno odmahuje rukom i ponavlja „niente panico” (bez panike).
Kroz cijelu stvar provlače se sjajne, svakodnevne slike poput spavanja u autu na parkiralištu i naručene brze hrane, a posebno je zabavan stih „Merito caffellatte corretto” (Zaslužujem bijelu kavu s kapljicom alkohola). U Italiji, kad naručiš kavu koja je „corretto” (doslovno: ispravljena), to znači da u nju ide malo žestice, najčešće grappe ili sambuce, što je savršen opis za jutro nakon ovakve emotivne drame. Za nju je svaki taj oproštajni poljubac na ulici poseban („l'ultima volta è sacra” / zadnji put je svet), pa iako zna da joj je hladno kad se vraća praznoj kući, jasno joj je da će popustiti čim joj se javi za sat vremena.