Ghiacciai znači 'glečeri'. To je zanimljiva riječ jer se ne pojavljuje često u svakodnevnim razgovorima ili u pop pjesmama, što je čini jedinstvenom i pamtljivom.
U pjesmi, Annalisa pjeva: "Siamo dentro i ghiacciai" (Mi smo unutar glečera). Ova metafora stvara sliku hladnoće, udaljenosti ili možda osjećaja zarobljenosti u teškoj situaciji, što dodaje dubinu i dramatičnost stihu.
Annalisa u pjesmi „Dieci” prikazuje odnos koji se raspada, ali se ne prekida uredno ni jednom zauvijek. Naslov znači „Deset”, a broj se stalno vraća u pretjeranim slikama: „Dieci giorni in una notte” [deset dana u jednoj noći], „Dieci bocche sul mio cocktail” [deset usta na mom koktelu] i naposljetku „Dieci ultime volte” [deset posljednjih puta]. To je pomalo smiješna, pomalo očajna ideja: posljednji put nikako da stvarno bude posljednji. Govornica ne zna što je obećala, traži od druge osobe da se odluči i priznaje da joj nedostaje ono što je izgubila. Izraz „una volta su cento” [jednom od sto puta] znači da se nešto dogodi gotovo nikad, pa se čini da se ipak drži baš te rijetke mogućnosti.
Najbolji dio pjesme događa se tijekom kišne subotnje noći. Nakon vina u krevetu, neuredne odjeće, spavanja na parkiralištu, svađa u stanu i „baci francesi delivery” [poljubaca na francuski način dostavljenih poput narudžbe], povratak kući je hladan, ali „non è così amara” [nije tako gorak]. „L’ultima volta è sacra” [posljednji put je svet] daje običnom zadnjem poljupcu na ulici gotovo obrednu važnost. Ipak, kuća je sada „niente di te” [ništa od tebe], a govornica kaže da je „fuori da me” [izvan sebe], odnosno toliko izvan ravnoteže da se više ne prepoznaje. Zato poruka „Tu scrivimi tra un’ora” [javi mi se za sat vremena] zvuči kao nova odgoda oproštaja: možda će trebati još deset „posljednjih” puta.