Kamienicy se odnosi na staru, često istorijsku, stambenu zgradu, obično u centru grada. To je reč koja evocira osećaj tradicije i urbanog života.
U pesmi, Dawid Podsiadło peva o tome kako želi da "Zamieszkać w kamienicy" (Živeti u stambenoj zgradi). To je deo njegove želje da pobegne od slave i vrati se jednostavnijem životu, daleko od pritiska javnosti.
U pesmi „Trofea“, Dawid Podsiadło nam daje uvid u to kako slava i uspeh mogu da se osećaju iznutra. On peva o tome kako se oseća sam u sobi, sa stresom kao jedinim prijateljem: „Moim kumplem nieustanny stres“ [Moj jedini prijatelj je stalni stres].
Iako je okružen trofejima i priznanjima, on žudi za anonimnošću. Želi da pobegne od toga da ga svi prepoznaju i da njegovo prezime bude kao „czytany głośno szyld“ [natpis koji se glasno čita]. Čini se da mu je dosta svega, pa čak i gubi glas: „Powoli tracę głos“ [Polako gubim glas]. On želi da se vrati jednostavnijem životu, da sedne na stari bicikl i živi u staroj zgradi, čak i da ne pere ruke. To je kao da se pretvara u „potvora“ [čudovište] da bi se osećao stvarno, jer iako je fizički prisutan, oseća se kao da ga nema: „Choć jestem, tak naprawdę, nie ma mnie“ [Iako jesam, zapravo me nema].