Взорву znači „razneću“ ili „eksplodiraću“. To je snažan i dinamičan glagol koji se ne sreće često u svakodnevnim pesmama.
U ovoj pesmi, Zemfira ga koristi na metaforičan način, pevajući: „Хочешь я взорву все звёзды / Что мешают спать“ (Hoćeš da raznesem sve zvezde / Koje ti smetaju da spavaš). Ova dramatična slika pokazuje dubinu njene želje da udovolji voljenoj osobi, čak i ako to znači uništavanje nebeskih tela.
U pesmi „Хочешь?“ („Hoćeš?“) Zemfira govori nekome ko je na ivici života i moli ga: „Пожалуйста, не умирай“ [Molim te, nemoj da umreš]. Njena vezanost je toliko jaka da kaže: „Или мне придется тоже“ [Ili ću morati i ja]. Raj zamišlja kao mesto na koje bi ta osoba odmah otišla, dok za sebe nije sigurna da bi tamo dospela. Zatim počinje niz nežnih, pomalo neobičnih ponuda: „Хочешь сладких апельсинов“ [Hoćeš slatke pomorandže?], „Хочешь вслух рассказов длинных“ [Hoćeš da ti naglas pričam duge priče?]. Svako „Хочешь?“ zvuči kao novi pokušaj da je zadrži u životu.
Ljubav se ovde izražava preteranim obećanjima: „Хочешь я взорву все звёзды“ [Hoćeš da raznesem sve zvezde?], „Хочешь солнце вместо лампы“ [Hoćeš sunce umesto lampe?] i „Хочешь за окошком Альпы“ [Hoćeš Alpe iza prozora?]. „Альпы“ su Alpi, planinski venac, pa je slika namerno ogromna i nemoguća. Čak i „убью соседей, что мешают спать“ [ubiću komšije koji smetaju da spavaš] zvuči kao crnohumorno preterivanje, a ne kao razrađen plan. Najjače obećanje dolazi na kraju: „Я отдам все песни про тебя“ [Daću ti sve pesme o tebi]. Za ovu osobu pripovedačica bi dala sve, samo da ona ostane živa.