Plénitude znači 'punina' ili 'potpunost'. To je reč koja opisuje stanje potpune ispunjenosti, zadovoljstva i mira.
U pesmi, ova reč se pojavljuje u stihu "Paradoxe et plénitude, avec toi doucement" (Paradoks i punina, sa tobom nežno). Ona sugeriše da, uprkos paradoksima života, prisustvo voljene osobe donosi osećaj potpune ispunjenosti i spokoja, čineći je veoma poetičnom i zanimljivom rečju za učenje.
„En Nuit“ je noćna pesma o dvoje ljudi koji pokušavaju da pobede dosadu, sumnju i nostalgiju tako što ostaju zajedno. Dok jedna osoba zapisuje „le temps qui passe“ [vreme koje prolazi], druga živi u svemu što su već rekli i doživeli. Slike se smenjuju kao scene iz lutanja po gradu: „la nuit, la lune, le feu, l’orage“ [noć, mesec, vatra, oluja], mračne ulice, vetar i kiša. Posebno je lep refren: „On est plus forts que l’ennui“ [jači smo od dosade]. Govornik želi da drugoj osobi podigne glavu, skloni nostalgiju i ohrabri je da bude hrabra, jer je „à deux“ [udvoje] lakše izdržati sivilo.
U drugom delu pesma postaje nemirnija: njih dvoje trče, penju se, skaču, plešu po kiši, plaču i beže „juste un instant“ [samo na trenutak] od dosade. Ipak, usamljenost ne nestaje sasvim. Grad, ljudi i sve što postaje sivo vraćaju se kroz suze i sećanja. Stih „Embrasser ma solitude, avec lui seulement“ [prigrliti svoju samoću, samo s njim] namerno zvuči kao paradoks, kao da je samoća ovde saputnik. Ponavljanje „La nuit, la lune, le feu, l’orage“ [noć, mesec, vatra, oluja] na kraju ostavlja pesmu u tom istom noćnom krugu: malo bekstva, malo tuge, ali uvek pokušaj da se vreme zaustavi zajedno.