Fagulhando dolazi od glagola fagulhar, što znači 'iskriti se' ili 'bacati iskre'. To je vrlo slikovita riječ koja se ne čuje često u svakodnevnom govoru, a kamoli u pjesmama.
U ovoj pjesmi, Vanessa da Mata koristi je kako bi opisala vječnu strast i sjaj ljubavi, uspoređujući je sa slikom 'Poljubac' Gustava Klimta koja zauvijek 'iskri bojama'. Ova riječ savršeno dočarava intenzitet i trajnost osjećaja.
U pjesmi „Te Amo” Vanessa da Mata govori o ljubavi koja se ne želi predati strahu. Pripovjedačica se prisjeća kako je odrasla uz šale, klišeje i tuđe frustracije o zajedničkom životu i braku. Izraz „amasiar” znači živjeti s nekim u ljubavnoj zajednici, bez naglaska na formalnom braku, dok „se entregar seria fraquejar” znači da bi potpuno predavanje ljubavi netko smatrao slabošću. Zato je rečenica „Não acredite no que eles dizem” [Ne vjeruj onome što oni govore] gotovo mali ljubavni prkos. Najizravniji odgovor glasi: „Te amo” [Volim te], ponovljen toliko puta da više nema mjesta za tuđe cinizam.
Drugi dio pjesme zamišlja i ono čega se ljubav boji: da vrijeme promijeni voljenu osobu, da se romansa raspadne i izgubi smisao, pa čak i da se pripovjedačica sama u svemu tome izgubi. Ipak, njih dvoje uspoređuje s Klimtovom slikom „Poljubac”, poznatom po zagrljenom paru i zlatnim, ukrasnim bojama. U toj slici vidi njihovu ljubav kako „zauvijek iskri u bojama”, a završna vizija je posebno simpatična i hrabra: dvoje sretnih staraca koji se drže za ruke na sunčanom poslijepodnevu. Ljubav ovdje nije obećanje da se ništa neće promijeniti, nego odluka da se pokuša, čak i kad postoji strah da će se sve jednom promijeniti.