Nasip je zanimljiva turska reč koja označava ono što je nekome suđeno ili što mu pripada prema sudbini, često uz prizvuk prihvatanja životnih okolnosti. U pesmi izraz „Nasibi aldım“ znači otprilike „dobila sam ono što mi je bilo suđeno“, dok pevačica poručuje da je prošla kroz sve zakletve i razočaranja i da sada ide dalje.
U pesmi „İnceden İnceden“ Tuğba Yurt govori bivšem partneru koji se vraća tek kada je, po njenim rečima, „Geri dönmek için geç kaldın“ [Zakasanio si da se vratiš]. Ona mu prebacuje: „Varlığınla ne kazandırdın? Yokluğunla ne kaybettiriceksin?“ [Šta si mi doneo svojim prisustvom? Šta ću izgubiti tvojim odsustvom?] To je veoma direktno pitanje, gotovo podrugljivo: ako njegovo prisustvo nije donelo ništa dobro, njegov odlazak ne mora da bude gubitak.
On sada predlaže: „Gel deneyelim“ [Hajde da pokušamo], ali ona ne veruje obećanjima. Kaže da joj njegove reči ipak „Ruhumu okşuyor inceden inceden“ [nežno miluju dušu, pomalo i potajno], što lepo objašnjava naslov. Ipak, odmah dodaje: „Kanmam be oğlum, neler gördüm neler“ [Ne verujem ti, momče, svašta sam ja videla]. Izraz be oğlum je kolokvijalan i zvuči pomalo pokroviteljski, kao da mu jasno stavlja do znanja da nije naivan posmatrač. U stihu „Bağladığım karalar“ [vezala sam crninu] koristi se turski izraz kara bağlamak, koji znači tugovati i nositi žalost; ona kaže da će se ta tuga posle dan-dva razvezati, pa će gledati ispred sebe. Čak i ako joj se na putu nađe kamen, „kalbim seni paralar“ [moje srce će te rastrgnuti], što je namerno preterana, drska slika njene odlučnosti.