Feryat označava snažan, očajan krik ili vapaj, često izazvan boli i čežnjom. U pjesmi se pojavljuje u izrazu “Feryada gücüm yok” („Nemam snage ni za vapaj”) i naglašava koliko je ljubavna patnja duboka.
U pjesmi „Hatasız Kul Olmaz“ Tarkan govori izravno osobi koju voli i moli je da ga prihvati zajedno s njegovim pogreškama. Sam naslov znači „Nema čovjeka bez greške“: riječ kul doslovno znači „sluga“, ali ovdje označava čovjeka pred Bogom, odnosno običnog, nesavršenog čovjeka. Zato odmah čujemo molbu: „Hatasız kul olmaz, hatamla sev beni“ [Nema čovjeka bez greške, voli me s mojim pogreškama]. Lirski glas kaže da se izgubio, da je iscrpljen i da više nema snage ni za vrisak: „Kaybettim kendimi, ne olur bul beni“ [Izgubio sam sebe, molim te, pronađi me] i „Feryada gücüm yok, feryatsız duy beni“ [Nemam snage za vapaj, čuj me i bez vapaja]. To je prilično izravan zahtjev: nemoj čekati da sve savršeno objasnim, samo primijeti da mi trebaš.
Ljubav je ovdje predstavljena kao lijek i posljednja nada. „Dermansız dert olmaz, dermana sal beni“ [Nema bolesti bez lijeka, pošalji me lijeku] koristi derman u značenju lijeka, pomoći ili izlaza. Čak bi i ljubav izdaleka bila dovoljna: „Uzaktan olsa da, razıyım sev beni“ [Iako je izdaleka, pristajem, voli me]. U drugom dijelu pjesma postaje još nestrpljivija. Bez nade se ne može živjeti, a „voljeti ili ne voljeti“ nije uvijek pod našom kontrolom. Lirski glas traži i jasan odgovor: „Sözünde sitem var, kalpte mi dilde mi“ [U tvojim riječima ima prijekora, dolazi li iz srca ili samo s jezika?] te pita je li srce voljene osobe već zauzeto: „O gönlün elde mi“ [Je li tvoje srce u nečijim rukama?]. Najdraži dio je upravo ta mješavina ponosa i potpune predaje: zna da je pogriješio, ali ipak moli, gotovo bez daha, „ne olur sev beni“ [molim te, voli me].