Viima se odnosi na oštar, hladan vetar, često praćen snegom ili kišom, što je tipično za kasnu jesen ili zimu u Finskoj. To nije samo običan vetar, već onaj koji se oseća prodorno i neprijatno.
U pesmi, Sanni peva o "Marraskuun viima vasten puhaltaa" (Novembarski hladan vetar duva u lice). Ova reč savršeno dočarava osećaj hladnoće i nelagodnosti, odražavajući emotivno stanje raskida i otuđenosti koje je prisutno u tekstu.
Zamisli onaj neprijatni susret sa bivšim partnerom na ulici dok duva vetar: lice mu je isto, ali glas zvuči strano. Upravo o tome peva finska pop zvezda Sanni u numeri "Me Ei Olla Enää Me" (u prevodu: Mi više nismo mi). Pesma te vodi direktno na prljave ulice Helsinkija u novembru (Helsingin kadut tulvii roskaa - ulice Helsinkija su pune đubreta). Hladno ti je, on to vidi, ali ti više ne nudi svoju jaknu (Mulla on kylmä sen kyllä huomaat / Mutta et tarjoo sun takkia). Ta sitna, brutalna promena u ponašanju boli više od bilo koje svađe.
Sanni ovde postavlja jasne granice bez uvijanja u lepe reči. Kaže mu otvoreno da može da je otprati do zgrade, ali unutra ne ulazi: Voit saattaa kotiin, muttet pääse enää sisälle (Možeš me otpratiti do kuće, ali više ne ulaziš unutra). Nema drame, nema trčanja za njim kad krene da odlazi. Najbolji detalj koji pogađa suštinu rastanka jeste praktičan: božićne poklone sada kupuju nekim drugim ljudima (Ostetaan joululahjat jollekkin toiselle). Nema lečenja starih rana njihovim stalnim čeprkanjem; vreme je da se okrene i ode.