Hazan znači 'jesen', ali se u turskoj poeziji i glazbi često koristi za opisivanje tužne, melankolične jeseni, ili čak metaforički za razdoblje tuge ili propadanja.
U ovoj pjesmi, stih "Hazan gelmemişti henüz" (Jesen još nije došla) sugerira da, iako je pjevač možda prolazio kroz teško razdoblje, najdublja tuga ili kraj još nisu nastupili. To je poetska riječ koja dodaje dubinu osjećajima u pjesmi.
Ova pjesma zvuči kao razgovor s osobom koja je nekad bila daleka, a sada je toliko prisutna da je potpuno promijenila pripovjedača. „Seni özlemiştim“ [Nedostajao si mi] i „Eline değmemişti elim“ [Moja ruka još nije dotaknula tvoju] govore o čežnji prije stvarnog susreta. Zatim dolazi priznanje: lice još nije bilo viđeno, poljubac se još nije dogodio, a ipak je druga osoba već „bürüdü“ oči, odnosno zaokupila svu njegovu pažnju. Ponavljanje riječi „henüz“ [još] stalno vraća priču na ono što se tada nije dogodilo: ljubav još nije bila uzvraćena, a jabuka još nije pala sa stabla. Ta jabuka zvuči kao jednostavna slika za trenutak koji još nije došao.
U drugom dijelu pjesma postaje puno mračnija. Pripovjedač želi pronaći put za sebe, pobjeći od prošlosti i udaljiti se od ovog svijeta, pa moli: „Bir çare olsan derdime“ [Kad bi bio lijek za moju bol]. Naslov Derdime znači „mojoj boli“ ili „mojoj nevolji“, a ponavljanje te riječi djeluje gotovo kao vapaj. Govori i da je prestao piti, ali da se ovako ne može živjeti, dok ljubav opisuje slikom srca zabodenog u dušu: „Ruhuma sapladın kalbini“ [Zabio si svoje srce u moju dušu]. To je namjerno pretjerana, gotovo brutalna slika. Ipak, druga osoba ga nije uspjela ubiti, a vrijeme za ljubav, prema zadnjem stihu, još nije bilo stiglo.