Cobblestone se prevodi kao 'kaldrma'. To je reč koja opisuje vrstu popločavanja ulice, napravljenu od zaobljenog kamenja.
U pesmi, ova reč dočarava sliku starih, uskih ulica, stvarajući osećaj nostalgije i usamljenosti. Nije svakodnevna reč, što je čini zanimljivom i pomaže u slikanju živopisne scene u umu slušaoca.
„Hello darkness, my old friend...“ Ovim rečima počinje putovanje u pesmu „The Sound of Silence“. To je priča o samoći i otuđenju u modernom svetu. Pevač se obraća tami kao starom prijatelju, jedinom sagovorniku u svetu gde ljudi „govore, a ne kažu ništa“ i „čuju, a ne slušaju“. Šetajući sam noću, obasjan neonskim svetlima, on vidi hiljade ljudi koji su zajedno, a ipak potpuno odvojeni jedni od drugih. Oni su stvorili „neonskog boga“, simbol površne tehnologije i masovnih medija, ignorišući pravu ljudsku povezanost.
Ova pesma je snažan komentar o tome kako ljudi gube sposobnost da istinski komuniciraju. Pevač pokušava da dopre do njih, da ih upozori da „tišina raste kao rak“, ali njegove reči ostaju nečujne. Na kraju, poruka je da se istinska mudrost i istina („reči proroka“) ne nalaze u buci i sjaju, već su ispisane na zidovima metroa i šapuću se u tišini. Pentatonix, američka a cappella grupa, svojom moćnom vokalnom izvedbom dodaje duboku, gotovo jezivu dimenziju ovoj bezvremenskoj poruci, pretvarajući tišinu u zaglušujući krik.