Махаон je naziv za veliki, upečatljiv leptir, poznat po šarama i repićima na zadnjim krilima. U pesmi se pojavljuje kao simbol slobode i bekstva ka suncu, što ga čini mnogo zanimljivijim i poetičnijim od obične reči za leptira.
U pesmi „Бабочка (Babochka)”, Mona i Гио ПиКа koriste leptira kao sliku nekoga ko leti prema slobodi, ali mora da pazi na vatru. Stih „Бабочка лети, крыльями звеня” [Leptiru, leti, zvečeći krilima] zvuči nežno, dok upozorenje „Только по пути берегись огня” [Samo usput, čuvaj se vatre] odmah dodaje opasnost. Leptir je veliki махаон, odnosno lastin rep, opisan kao „летнее чудо природы” [letnje čudo prirode] i „одна на миллион” [jedna u milion]. Ta osoba je posebna, ali pripovedač zna da je ne može sačuvati: „Ты не сбережёшь меня, и я не жду уже тебя” [Nećeš me sačuvati, a ja te više ne čekam].
Slike postaju sve neobičnije i zanimljivije: leptir leti ka suncu, sleće na planinski cvet, a taj cvet postaje srce. Ljubavna priča se iz pesme pretvara u predstavu: „Были стихи, теперь пьеса” [Bili su stihovi, sada je predstava]. U drugom delu nema više ukrašavanja. Govori se o trnu u grudima, sećanju i vezi koja je kao „файт и инстинкт” [borba i instinkt]. Pitanje je sasvim direktno: sve slomiti ili spasiti? Ako druga osoba nije spremna da se bori, odgovor je još direktniji: „возьми и отпусти меня” [jednostavno me pusti]. Zato završni let leptira zvuči kao izbor slobode, a ne kao čekanje da se neko vrati.