Reč "viola" se obično odnosi na muzički instrument sličan violini, ali većih dimenzija i dubljeg tona. Međutim, u brazilskoj muzici, posebno u ruralnim žanrovima kao što je sertanejo, "viola" često označava vrstu akustične gitare sa deset žica, poznatu kao viola caipira.
U kontekstu pesme "Sonhos E Planos", Michel Teló peva o "Deus tocando viola" (Bog svira violu). Ovo evocira sliku mira, tradicije i duhovnosti, sugerišući da čak i božansko biće pronalazi utehu i izražava se kroz ovaj instrument, što je duboko ukorenjeno u brazilskoj kulturi.
U pesmi „Sonhos E Planos“ (Snovi i planovi), brazilski umetnik Michel Teló nas podseća da je život prolazan, baš kao „uma nuvem que passou no céu“ [oblak koji je prošao nebom]. Kroz stihove se provlači razmišljanje o budućnosti – „O que seremos e viveremos no tempo que vem depois?“ [Šta ćemo biti i živeti u vremenu koje dolazi?] – ali i svest o tome kako vreme brzo leti. Sve te stvari koje želimo, „caminhos, desejos, estradas, conquistas“ [putevi, želje, putevi, osvajanja], prolete.
Ipak, pesma nije tužna, već nas poziva da živimo u sadašnjosti. Teló pominje „olhares, amores, abraços e flores“ [poglede, ljubavi, zagrljaje i cveće], naglašavajući lepotu svakodnevnih trenutaka. Posebno mi se sviđa slika „Deus tocando viola“ [Bog svira violu], koja donosi mir i osećaj da je život, sa svim svojim snovima i planovima, ipak vođen nekom višom silom. Zato, hajde da uživamo u „Tempo agora“ [Vremenu sada]!