Naufragio doslovno znači "brodolom". To je snažna i dramatična reč koju ne čujete u pesmama svaki dan.
Iako se reč "naufragio" ne pojavljuje direktno u tekstu, koncept "brodoloma" je snažno prisutan kroz metafore i osećanja. Pesma govori o životnim usponima i padovima, o "kolapsima" i "predajama" (arrese), što evocira osećaj da se život ponekad oseća kao brodolom. Ova reč savršeno sažima osećaj ranjivosti i otpornosti koji prožima celu pesmu.
U pesmi "In Tempo", Marko Mengoni nas vodi kroz mozaik svakodnevnog života i snova. Počinje opisujući život kao skup reči i tišina, prilika i razočaranja, svetla i tame. Život je u starim stanovima sa prigušenim lampama, u gužvi stanica i ukradenim dodirima na kaučima kupljenim na rate.
Ova pesma je kao buđenje iz sna, gde se osećaš kao "prigioniero libero" [slobodan zatvorenik] i vidiš "un volto in uno specchio identico a me" [lice u ogledalu identično meni]. Postoji želja da se ode negde drugde, da se "camminare vecchie strade con le scarpe nuove" [hodaju stare ulice u novim cipelama]. Kroz stihove se provlači i ideja o bekstvu: "Ce ne andremo stanotte / Senza fare rumore" [Otići ćemo večeras / Bez buke], vozeći bez žurbe i namerno gubeći put. To je pesma o traženju sebe i slobodi, čak i kada se osećaš zarobljeno.