Nuvole znači 'oblaci'. To je prelepa i pomalo neobična reč koja se ne pojavljuje u svakoj pesmi, a ovde nosi duboko metaforičko značenje.
U pesmi, Marco Mengoni peva: "Noi saremo le nuvole" (Mi ćemo biti oblaci). Umesto da budu heroji, on i njegova ljubavnica biraju da budu oblaci – nešto što je slobodno, promenljivo i što se kreće nebom bez ograničenja. Ova metafora sugeriše laganiju, fluidniju i manje opterećujuću vrstu veze, što je veoma poetično i podsticajno za razmišljanje.
Da li ti se ikada desilo da naletiš na bivšu ljubav i da ti se čini kao da vreme nije ni prošlo? Upravo o tom čudnom, gorko-slatkom trenutku peva italijanski pevač Marko Mengoni u ovoj pesmi. On kaže: „Com'è strano rincontrarti ancora / A pensarci bene sembra che non sia passata un'ora“ (Kako je čudno sresti te opet / Kad bolje razmislim, izgleda kao da nije prošao ni sat). Odjednom, preplave ga sećanja i pitanja na koja se plaši da čuje odgovor, poput toga šta se desilo sa cvetom koji joj je poklonio ili da li je ona sada srećna u nekom drugom gradu.
Refren nam otkriva suštinu njihovog odnosa. Oni nisu bili epski ljubavnici iz filmova. Marko peva: „Non siamo stati due eroi / No, non lo saremo mai“ (Nismo bili dva heroja / Ne, nikada nećemo biti). Umesto toga, on ih vidi kao nešto prolazno i slobodno, ali i prelepo: „Noi saremo le nuvole“ (Mi ćemo biti oblaci). Njihova ljubav nije bila herojska priča sa srećnim krajem, već nešto poput dva oblaka na nebu – spojili su se na trenutak, stvorili nešto jedinstveno, a zatim nastavili svojim putem.