Naufragio doslovno znači "brodolom". To je snažna i dramatična riječ koju ne čujete u pjesmama svaki dan.
Iako se ne pojavljuje u ovim stihovima, riječ je izabrana kao primjer zanimljive riječi iz uputa. U kontekstu pjesme, koja govori o životu ispunjenom usponima i padovima, "naufragio" bi se moglo metaforički koristiti za opisivanje osjećaja izgubljenosti ili sloma, što bi dodalo dubinu i dramatičnost tekstu.
Marco Mengoni nas u pjesmi "In Tempo" vodi kroz sanjivo putovanje, istražujući kontraste života. Pjesma počinje nizom slika koje opisuju svakodnevicu: "Si vive di parole e silenzi / Di occasioni apparenti" [Živi se od riječi i tišine / Od prividnih prilika], "Buio e lampade soffuse in vecchi appartamenti" [Mrak i prigušene lampe u starim stanovima].
Kroz stihove se provlači osjećaj čežnje za promjenom, ali i prihvaćanje malih stvari. Mengoni pjeva o želji da "andarsene altrove / E camminare vecchie strade con le scarpe nuove" [ode negdje drugdje / I hoda starim cestama u novim cipelama], ali se istovremeno prisjeća i "D'amore ed altre piccole cose" [Ljubavi i drugih sitnica]. Pjesma kulminira buđenjem iz sna, gdje se suočava sa sobom u ogledalu, osjećajući se kao "Un prigioniero libero" [Slobodan zatvorenik], dok mu glas ne postoji. Na kraju, poziva na spontani bijeg: "Ce ne andremo stanotte / Senza fare rumore" [Otići ćemo večeras / Bez buke].