Nuvole znači 'oblaci'. To je lijepa i pomalo melankolična riječ koja se u pjesmi koristi kao metafora.
U kontekstu pjesme, 'nuvole' predstavlja par koji nije bio 'heroj', već nešto prolazno i eterično, poput oblaka. To sugerira nježnu, ali neostvarenu ljubav, dajući pjesmi dubinu i poetski prizvuk.
Jeste li ikada sreli nekoga iz prošlosti i osjećali se kao da vrijeme nije prošlo ni minute? Upravo to se događa u pjesmi Marca Mengonija "Due Nuvole" (Dva oblaka). Pjevač se ponovno susreće s nekim posebnim i kaže: "Com'è strano rincontrarti ancora / A pensarci bene sembra che non sia passata un'ora" (Kako je čudno ponovno te sresti / Kad malo bolje razmislim, čini se da nije prošao ni sat). Taj pogled ga, kaže, "spacca a metà" (prepolovi ga), baš kao one reklame koje nam se urežu u pamćenje.
Zanimljivo je kako se pita o cvijetu koji joj je poklonio: "Chissà se il fiore che ti ho regalato / È dentro a un libro o è tornato dentro a un prato" (Tko zna je li cvijet koji sam ti poklonio / U knjizi ili se vratio na livadu). Ali, zbog straha, ne pita je je li sretna ili je promijenila grad. Umjesto da budu heroji, on pjeva: "Noi non siamo due eroi / Noi saremo le nuvole" (Mi nismo dva heroja / Mi ćemo biti oblaci). To je tako lijepa slika – možda znači da su njih dvoje nešto prolazno i slobodno, poput oblaka na nebu. Pjesma ima tu melankoličnu, ali i nekako umirujuću atmosferu.