Reč Cartagine se odnosi na drevni grad Kartaginu, poznat po svojoj istoriji i padu.
U pesmi, Mahmood koristi ovu reč u stihu "Poi cadiamo giù come Cartagine" (Onda padamo kao Kartagina). Ovo je moćna metafora koja sugeriše dramatičan i neizbežan pad, sličan uništenju drevne Kartagine. To je zanimljiv istorijski i kulturni detalj koji pesmi daje dubinu.
Italijanski pevač Mahmood u pesmi „Barrio” vodi nas pravo u svoj kraj, gde ljubavni haos zvuči uz zarazan pop ritam. Umesto sladunjave romantike, ovde imamo toksičan odnos u kom mu druga strana viče: „Vattene via / Che non mi importa più di te” (Odlazi, više mi nije stalo do tebe). Mahmood odgovara sa dosta ironije i humora: zašto bi uopšte pisao poeziju ako će ona samo spaliti stranice? Umesto da pati, on priznaje da bi se radije popeo na piramidu nego borio sa njenom ljubomorom („Se devo scalare la tua gelosia / Preferirei una piramide”), a stres leči gutanjem leka protiv bolova rastvorenog u vodi („Bevevo acqua con Oki” – Oki je popularan italijanski lek protiv bolova i upala) i igranjem video-igrica da ne bi izašao napolje.
Sve se vrti oko četvrti, odnosno reči „barrio” (španski izraz za predgrađe ili kvart koji se odomaćio među mladima). Iako mu partnerka govori da njegov dom „nije za nju”, ipak stalno dolazi u taj isti kvart samo da bi plesala s njim („Però vieni nel quartiere / Per ballare con me”). Mahmood majstorski ubacuje dramatična poređenja: njih dvoje su nespretni u emocijama kao slonovi među kristalima („Leggeri come elefanti / In mezzo a dei cristalli”), a njihov konačni pad poredi sa propašću Kartagine („Poi cadiamo giù come Cartagine”). Na kraju, bez obzira na sve svađe, muzika iz kraja nikada ne prestaje – „Tanto suona sempre il barrio” (U svakom slučaju, u kvartu uvek svira muzika).