Pira je kolokvijalni glagolski oblik od pirar, koji znači „izluđivati“, „ludeti“ ili snažno uzbuđivati.
U stihu „Seu jeito de olhar pira minha consciência“, pevačica kaže da je voljeni način gledanja toliko očarava da joj potpuno pomera pamet. Ovo je upečatljiv brazilski sleng i zanimljiv primer kako se svakodnevni glagol koristi u romantičnom kontekstu.
U pesmi „Olhos Castanhos“ („Smeđe oči“) Luísa Sonza peva o zaljubljenosti koja se ne skriva. Voljena osoba ima smeđe oči, osmeh koji pripovedačicu „uništava“ i pogled koji joj potpuno zaokuplja misli. Kaže: „Eu amo seus olhos castanhos“ [Volim tvoje smeđe oči], a zatim priznaje da možda zvuči neobično što stalno ponavlja „eu te amo“ [volim te]. Baš u tome je šarm pesme: ljubav se ne dokazuje jednom velikom izjavom, već nizom malih znakova, kao što su blesav osmeh, prijatan zagrljaj i poziv da se približe i ugreju jedno uz drugo.
Slike u drugom delu postaju još ozbiljnije. Sreća i sudbina doveli su ih jedno drugom u pravom trenutku, a osoba čije je srce bilo „prah“ sada se oseća kao da su njih dvoje postali „um só“ [jedno]. Poređenje sa cvetom je jednostavno i lepo: „É regando que a flor nasce“ [Cvet raste kada se zaliva], pa tako i ljubav cveta kada joj se posvećujemo. Najsmeliji trenutak dolazi u želji da jednog dana njeno dete ima crte lica voljene osobe. Posle toga se refren stalno vraća na „um só“, kao da ponavljanje samo potvrđuje tu veliku, pomalo filmsku ideju: dvoje ljudi koji su se pronašli i sada žele da ostanu zajedno.