Hortelã znači „nana“. To je zanimljiva reč jer se ne pojavljuje često u tekstovima pesama, a ovde se koristi na veoma senzualan način.
U pesmi, Luísa Sonza peva „E me beija com a boca de hortelã“ (I poljubi me ustima od nane). Ova fraza evocira sliku svežeg, slatkog poljupca, dodajući romantičan i osvežavajući element stihu.
„Melhor Sozinha“ znači „Bolje sama“, a pesma se igra idejom da samostalnost nije prepreka ljubavi. Govornica priznaje: „Eu gosto tanto de você“ [Mnogo mi se dopadaš], ali joj bliskost donosi „frio na barriga“ [leptiriće u stomaku, uzbuđenje i nervozu]. Daleko od kuće, uz tu osobu pronalazi mir, ali joj je teško da veruje. Ipak, vidi da je on želi, da uvek dolazi kada ga pozove i da joj svakog jutra daje ljubav. Posebno je simpatičan detalj sa „boca de hortelã“ [ustima koja mirišu na mentu].
Najzanimljiviji deo je njeno jasno postavljanje granica: „Eu sou bem melhor sozinha, sabe“ [Meni je, znaš, mnogo bolje kada sam sama]. Ali odmah zatim ostavlja mali prostor: „Talvez tem um cantinho e cabe / Um pouco quase nada“ [Možda postoji jedno malo mesto za tebe, tek sasvim malo]. Dakle, ona nije bilo čija, a ni on nije bilo ko. Ne želi da glumi ljubaznost niti da se pretvara, pa mu poručuje: „Então pensa, então tenta“ [Onda razmisli i potrudi se]. Ljubav je moguća, ali mora da zasluži svoje mesto.