Éternel znači 'večan' ili 'beskonačan'. To je snažna reč koja se ne koristi svakodnevno i nosi duboko značenje.
U pesmi, Louise Attaque peva: "Notre amour est éternel" (Naša ljubav je večna). Korišćenje ove reči naglašava intenzitet i trajnost osećanja, čineći je centralnom za romantičnu poruku pesme.
„J't'emmène Au Vent“ Louise Attaque je kratka, uporna molba upućena nekome ko se udaljio. Glas u pesmi poziva: „Allez viens, j't'emmène au vent“ [Hajde, pođi, vodim te na vetar], a zatim obećava da će tu osobu odvesti „au dessus des gens“ [iznad ljudi]. Slika je pomalo sanjiva: zajedno bi mogli da se izdignu iznad svakodnevice i pogleda drugih. Izraz „j't'emmène“ je skraćeni, razgovorni oblik od „je t’emmène“, odnosno „vodim te“.
Ali pesma brzo postaje sasvim konkretna. Pripovedač želi da se druga osoba „ramènes devant“ [vratiš, pojaviš se ponovo] i da bude prisutna makar „de temps en temps“ [s vremena na vreme]. Traži i: „Je voudrais que tu m'appelles plus souvent“ [Voleo bih da me češće zoveš] i da ponekad ona preuzme prvi korak. Refren stalno vraća istu tvrdnju: „Notre amour est éternel et pas artificiel“ [Naša ljubav je večna i nije veštačka]. Upravo to ponavljanje zvuči kao nežno ubeđivanje, ali i kao insistiranje: ljubav je stvarna samo ako se druga osoba javi, vrati i bude tu.