Невловимий znači 'nedostižan' ili 'neuhvatljiv'. To je riječ koja se ne pojavljuje često u svakodnevnom govoru, što je čini zanimljivom i pamtljivom.
U kontekstu pjesme, ova riječ opisuje pokret ili osjećaj koji je teško uhvatiti ili definirati, kao što je "невловимий рух" (nedostižan pokret) ili "хвиля ностальгії" (val nostalgije). Njena upotreba dodaje dubinu i poetičnost tekstu, sugerirajući nešto eterično i teško dohvatljivo.
U središtu pjesme je neobična, pomalo smiješna slika: „Я ховаю губи у губах“ [„Skrivam usne u usnama“]. Usne su ispucale od vjetra, a govornik kaže da mu se „криши дах“ [„krov pomalo ruši“], poput stare vikendice negdje u Sumijskoj oblasti. Ta usporedba ljubavni kaos pretvara u vrlo ukrajinski prizor: poljuljana glava i stara dača koja se raspada. U drugoj strofi odnos postaje puno oštriji. Netko pije pjenušac s kim god stigne, ostavlja „komponente svog DNK“ među ženama njezina grada i šutnjom povlači granicu između njih.
Pjesma zatim skače između prekida i uspomena. Jedna osoba mislila je da je druga duhovno jaka, ali veza je presječena jednim pokretom, poput neposlušne kose. Ostaju kratki bljeskovi: zvuk iz dubine duše, val nostalgije usred filma, „двадцять п'ятий кадр“ [„dvadeset peti kadar“] i dodir ruku na vratu. Završetak je posebno hladan: netko je odnio sve tople osjećaje, nije ostavio ni telefonski broj i nestao iz života „як геолокація Житомира“ [„kao geolokacija Žitomira“]. To je duhovita, sasvim moderna usporedba za osobu koja je jednostavno nestala, dok druga još pokušava spojiti ispucale usne, stare uspomene i vlastiti „krov“ koji se ruši.