Kirosana znači „psovka“ i složenica je od reči kirous („kletva“) i sana („reč“).
U refrenu Kiitos ei oo kirosana poruka je da „hvala nije psovka“, odnosno da ne treba da se stidimo zahvalnosti i ljubaznosti. Ovaj upečatljiv kontrast čini reč lakom za pamćenje.
„Kiitos ei ole kirosana“ znači „Hvala nije psovka“, i ta rečenica je srce pesme: zahvalnost nije slabost niti nešto zbog čega treba ćutati. Tekst počinje nizom scena u kojima ljudi prebrzo sumnjaju i okreću glavu. Muškarac pokušava da pomogne uplakanom detetu, ali ga majka odmah optužuje da je predator. Žena pada na ulici, a prolaznici pretpostavljaju da je pijana, iako je doživela srčani udar. Zato pitanje „Miks on niin helvetin vaikeeta katsoo silmiin?“ [Zašto je, kog đavola, tako teško pogledati nekoga u oči?] zvuči tako direktno: ljudi se sudaraju sa „okruglim uglovima“, odnosno izbegavaju jasne razgovore i odgovornost.
Pesma ipak ne ostaje u tom besu. „Et suuta auki saa“ [Ne možeš da otvoriš usta] opisuje onoga ko sa strane gleda kako svet viče svoje ludilo, ali sledeći stih nudi izlaz: „Mut jos huudat lujempaa, saat äänes kuulumaan“ [Ali ako vikneš glasnije, tvoj glas će se čuti]. Tu su i pomirljivi, pomalo šaljivi saveti: ako zatražiš oproštaj, možeš ga dobiti, osmeh je zarazan, a usamljenost je opasnija od viška kilograma. Finski izrazi poput „Sitä saa mitä tilaa“ [Dobiješ ono što naručiš] i „hommat rullaa“ [stvari idu kako treba] daju pesmi razgovoran ton. Čak i neobična slika „Eikä saada koskaan tietää, rakastiko Hannu piparia vai Kerttua“ [I nikada nećemo saznati da li je Hanu voleo Pipi ili Kertu] namerno prekida ozbiljnost neobičnim, šaljivim pitanjem. Sve se vraća na „Kiitos ei oo kirosana“ [Hvala nije psovka]: progovori, pomozi, veruj drugima i ustani za sledeći dan kao pobednik.