Tramonti znači „zalascima sunca“. To je prelepa i evokativna reč koja se ne sreće često u svakodnevnom govoru, ali je veoma poetična.
U ovoj pesmi, Elisa peva o „tramonti della mia terra“ (zalascima sunca moje zemlje), koristeći ovu reč da dočara osećaj doma, nostalgije i prolaznosti. Reč stvara živopisnu sliku i savršeno se uklapa u melanholičnu, ali nadu ispunjenu atmosferu pesme.
Italijanska pevačica Elisa u ovoj pesmi donosi neverovatno iskren razgovor sa nekim ko joj je važan. Sve počinje jednostavnom molbom za komunikaciju: Parlami, come il vento fra gli alberi (Pričaj sa mnom, kao vetar među drvećem). Nema više glume ni skrivanja iza maski. Ona otvoreno kaže: Non ho difese ma ho scelto di essere libera (Nemam odbranu, ali sam izabrala da budem slobodna). Priznaje sopstvenu ranjivost i to da joj je druga osoba potrebna, podsećajući da dah nikada ne laže (Il respiro non mente).
Glavna slika u pesmi vrti se oko svetlosti i suza. Stih Siamo nella stessa lacrima, come un sole e una stella (U istoj smo suzi, kao sunce i zvezda) spaja dvoje ljudi u zajedničkom bolu, ali i nadi. Ta svetlost pada pravo na zalaske sunca njenog rodnog kraja (Luce che cade dagli occhi, sui tramonti della mia terra), najavljujući neke nove dane. Na samom kraju, molba Ascoltami (Slušaj me) prelazi u nežan savet: Ascoltati (Poslušaj sebe).