Naufragare znači „doživeti brodolom“ ili „potonuti“, a u pesmi se koristi preneseno, u značenju pustiti neku misao da potone i nestane. Elisa peva o tome kako ostavlja „smešnu misao“ da naufragira, što ovoj neobičnoj i slikovitoj reči daje posebno emotivno značenje.
U pesmi „Gli Ostacoli Del Cuore“ („Prepreke srca“), Elisa i Ligabue govore o bliskosti koja se gradi dok dvoje ljudi otkriva ono što je dugo bilo skriveno. Čak i između „gli ostacoli del cuore“ [prepreka srca] pojavljuje se „un principio di magia“ [početak magije]. Misli se čuvaju kao tajna, ali se zatim same otkrivaju, pomalo ironično: pripovedač shvata da je upravo on drugoj osobi pozajmio te misli. Posebno je simpatična slika noći koju treba „scartare come un pacco di Natale“ [odmotati kao božićni poklon].
Refren zvuči kao iskren razgovor između dvoje ljudi: „Quante cose che non sai di me“ [Koliko toga ne znaš o meni]. Zajedničko putovanje ne podrazumeva da treba poneti baš sve. Neke stvari treba zaslužiti, a neke „buttare nel viaggio insieme“ [baciti tokom zajedničkog putovanja]. More se pojavljuje kao mesto gde može da potone jedna smešna, nepotrebna misao, dok energija tera pripovedača da se njiše između onoga što govori i onoga što radi. Zato hodanje kroz prepreke srca „fa rumore“ [pravi buku]: nije tiho ni savršeno, ali je stvarno i odvija se korak po korak.