Taşladı znači 'kamenovao' ili 'gađao kamenjem'. To je snažna i pomalo dramatična reč koja se ne sreće često u svakodnevnom govoru, a kamoli u ljubavnim pesmama.
U pesmi, Edis je koristi metaforički da opiše kako je njegovo srce 'kamenovalo' one koji su dolazili da ugase njegove ljubavi, pre nego što je shvatio da je čekao samo jednu osobu. Ova reč dodaje dubinu i intenzitet osećanjima koja se prenose u stihovima.
U pesmi „Benim Ol“ („Budi moj“) Edis peva iz ugla osobe koja i dalje čeka jednu posebnu osobu. Priznaje svoj deo krivice: „Suç payıma düşense, giderim yine sen düşünme“ [Ako je krivica na meni, otići ću, ti ne brini]. Ipak, odlazak ga neće lako slomiti, jer kaže da ga „bir gidişle“ [jednim odlaskom] ne možeš povrediti. Najzanimljivija slika dolazi u stihu „Kalbim aşkları sönsün diye geleni taşladı“ [Moje srce je kamenovalo svakoga ko je dolazio, da bi ljubavi ugasile]: njegovo srce je odbijalo nove ljubavi, a onda je počelo vreme kajanja i čekanja baš te osobe.
Refren je direktna molba, bez uvijanja: „Hadi yine gel benim ol“ [Hajde, vrati se i budi moj]. On pita: „Benim olmazsan, kime giderim?“ [Ako nećeš biti moja, kome da odem?] i „Beni duymazsan, kime veririm yüreğimi?“ [Ako me ne čuješ, kome da poverim svoje srce?]. Ponavljanje čini tu molbu sve hitnijom, dok završetak „Yarım sözüm daha dur, benim ol“ [Još mi je ostala nedovršena reč, budi moj] zvuči kao da razgovor između njih još nije završen. Pesma tako spaja ponos zbog odlaska sa vrlo otvorenim priznanjem: on ipak želi da se ta osoba vrati.