Le tournis znači „vrtoglavica“, ali se često koristi preneseno za osećaj snažnog zanosa ili uzbuđenja. U pesmi ljubav „daje vrtoglavicu“ malim momcima koji trče, čime se dočarava koliko ljubav može da opčini i potpuno zavrti glavu.
U pesmi „L’amour“, Kristof Mae i Amadu i Mariam govore o ljubavi kao sili koja istovremeno pokreće, zbunjuje i menja ljude. Ona „Ça fait rêver les gens, l’amour“ [Ljubav tera ljude da sanjaju], daje život, izaziva vrtoglavicu i tera ljude da pocrvene, slažu, plaču, smeju se i pričaju. Posebno je lepa ideja da ljubav od dvoje ljudi pravi „des âmes sœurs“ [srodne duše]. Refren je jednostavan i topao: „On est deux, mon amour“ [Nas dvoje smo, ljubavi] i „Tout va bien“ [Sve je u redu].
Ali pesma ne idealizuje ljubav do kraja. Ona otvoreno kaže: „Ça abîme des gens, l’amour“ [Ljubav povređuje ljude] i „Ça rend aveugle“ [Zbog nje čovek oslepi], dok u isto vreme daje krila i čini da ljudi „lete“. U završnici ljubav postaje pomalo smešna i sasvim konkretna: tera nekoga da pređe kilometre, ugasi abažur, zapali cigaretu, smrša, pa čak i polomi abažur i prestane da puši. Ta preterana, duhovita nabrajanja lepo pokazuju da ljubav može da poremeti svakodnevicu, ali refren se stalno vraća istoj sigurnosti: nas dvoje smo zajedno i sve je u redu.