Лицедей se može prevesti kao 'glumac' ili 'licemer', ali u starom ruskom jeziku nosi i značenje 'onaj koji menja lica' ili 'pretvarač'.
U pesmi, Boris Grebenščikov peva: "И никто мне не скажет, что я лицедей" (I niko mi neće reći da sam licemer/glumac). On želi da živi slobodno, bez osude, i da ga niko ne optuži da se pretvara ili da nije iskren u svom traganju za lepotom i smislom. To je reč koja naglašava autentičnost i odbacivanje društvenih maski.
Ova pesma je neobična, duhovita i pomalo nestašna fantazija o bekstvu od ozbiljnosti. Lirski junak moli prirodu za „стакан молока от загадочных звёзд“ [čašu mleka od tajanstvenih zvezda], pa želi da svoj „умственный рост“ [intelektualni razvoj] proda na doboš i postane jednostavan „kao reka“. Zatim u selu postavlja ogromni krevet za sve konje, a jednog dana, sed i bradat, trči unaokolo sa frulom. Smešna je slika, ali iza nje stoji jasna želja da se živi po sopstvenim pravilima, bez optužbe da je takav život samo gluma. Reč „лицедей“ znači glumac ili licemer, neko ko igra ulogu pred drugima.
I smrt je ovde prikazana neobično blago: ona dolazi da spava pored njega u tišini, kaže „ещё“ [još], a on joj radosno odgovara sa „ура!“ [ura!]. Na kraju se obraća anđelima: „Не вменяйте мне, ангелы, это в вину“ [ne uzimajte mi to za krivicu]. Njegova želja nije da se pravda, već da do kraja razume lepotu, „от Москвы до загадочных звёзд“ [od Moskve do tajanstvenih zvezda]. Zato pesma skače od mleka sa zvezda i konja u krevetu do smrti i anđela, kao da obična pravila stvarnosti ovde nemaju poslednju reč.