Шиша je kolokvijalni izraz koji se koristi u frazi "ни шиша" (ni šiša), što znači "ništa" ili "ni pare". To je sleng izraz koji se ne koristi često u svakodnevnom govoru, što ga čini zanimljivim izborom.
U pjesmi, stih "Мне ни от кого не надо ни шиша" (Meni ni od koga ne treba ni šiša) naglašava neovisnost i ponos. Pjevač poručuje da mu ništa ne treba od drugih, što je snažna poruka u kontekstu domoljubne pjesme.
„Русский Ванька“ je glas lika koji se ponosno predstavlja kroz balalajku u srcu, toplu fufajku i „русская моя душа“ [moja ruska duša]. Refren je namjerno jednostavan i pomalo šaljiv: „Мне ни от кого не надо ни шиша“ [ni od koga mi ne treba baš ništa]. Vanka ne traži luksuz. Dovoljne su mu premala ušanka, poderana čarapa, vrećice koje neće baciti i malo domaće rakije, odnosno „первачок“ [prva, jaka domaća rakija]. Čak i kad treba povući „трикошки“ [kolokvijalno: donje ili sportske hlače], on kaže da mu u biti ne treba mnogo.
U drugom dijelu ta se skromnost pretvara u vrlo glasnu odanost domovini. Rusiju naziva majkom, trobojnicu ocem, a onima koji odlaze u inozemstvo poručuje da su sramota domovine. „У России нету края“ [Rusija nema kraja] ovdje nije samo opis zemlje, nego i tvrdnja da je cijela Rusija u njegovim prsima. Spominje SAD, Europsku uniju i parade ponosa kako bi odbio ono što dolazi izvana, dok se vraća malim kućnim slikama: soda koja može stajati još godinu dana, poljubac u metalni križić i rezanje tikvice. Pjesma zato zvuči kao pretjerani, satirični monolog tvrdoglavog domoljuba koji bi radije živio skromno kod kuće nego prihvatio tuđi način života.