Lelo-lai nije reč u uobičajenom smislu, već je to vokalizacija ili napev koji se tradicionalno koristi u portorikanskoj muzici, posebno u žanru jíbaro muzike. To je zvuk koji simbolizuje portorikanski identitet i kulturu.
U pesmi, Bad Bunny koristi lelo-lai kao poziv na očuvanje kulturnog nasleđa i otpor protiv gubitka identiteta, govoreći: "Ni olvides el lelolai" (Ne zaboravi lelo-lai). To je moćan simbol otpora i ponosa u kontekstu pesme koja govori o borbi Portorika da zadrži svoju zemlju i kulturu.
Ova pesma je san koji je Bad Bunny imao, ali je to san o vrlo stvarnom problemu u njegovom rodnom Portoriku. On opisuje ostrvo kao prelepu ženu koja pati u tišini: "En los ojos una sonrisa / Aguantándose llorar" (U očima osmeh / Zadržavajući suze). Prirodne lepote, poput pene na obali koja liči na šampanjac, postaju "alcohol pa' las heridas" (alkohol za rane), način da se nosi sa tugom.
Srž pesme je protest protiv korupcije i raseljavanja. Bad Bunny peva o tome kako su ljudi primorani da napuste svoje domove: "No quería irse pa' Orlando / Pero el corrupto lo echó" (Nije hteo da ide u Orlando / Ali ga je korumpirani izbacio). On upozorava na privatizaciju zemlje i uništavanje zajednica, pozivajući ljude da se drže svog identiteta: "No, no sueltes la bandera" (Ne, ne ispuštaj zastavu). Glavno upozorenje je u refrenu: "Que no quiero que hagan contigo / Lo que le pasó a Hawái" (Jer ne želim da ti urade / Ono što se desilo Havajima), misleći na gubitak suvereniteta i kulture usled stranih interesa.