Lohduttomin znači 'najžalosniji' ili 'najneutješniji'. To je superlativ od riječi lohduton (neutješan), a dolazi od glagola lohduttaa (tješiti).
U pjesmi, Anna Puu koristi ovu riječ kako bi opisala pravilo koje smatra najtužnijim: "Emme saa tarvita toisiamme / Niin että vajotaan / Emmekä elää voi omillamme / Tämä on sääntö lohduttomin" (Ne smijemo trebati jedno drugo / Tako da potonemo / Niti možemo živjeti sami / Ovo je najžalosnije pravilo). Ova riječ naglašava dubinu emocionalne boli i ograničenja koja si par postavlja u ljubavi.
„Säännöt Rakkaudelle” znači „Pravila za ljubav”, a Anna Puu u ovoj pjesmi zamišlja ljubav kao nešto što dvoje ljudi pokušavaju držati pod nadzorom. Prvo pravilo glasi: „Me emme saa haluta toisiamme niin että valehdellaan kotona koskaan rakkaillemme” [Ne smijemo željeti jedno drugo tako da kod kuće lažemo svojim voljenima]. Zatim dolazi zabrana da jedno drugome kažu: „Mitäpä jos kaiken riisuisimme?” [Što kad bismo sve skinuli?]. Pravila zvuče razumno, ali i pomalo smiješno strogo, kao kućni pravilnik koji se raspada čim se pojavi prava privlačnost.
Najbolja je slika pjesme ona o raskrižju: „Hiljentää risteyksiin ajoissa” [Na vrijeme usporiti na raskrižjima] i „Kääntyä kotiin ajoissa” [Na vrijeme skrenuti kući]. Ljubav se ovdje uspoređuje s vožnjom prema mjestu na kojem više nema sigurnog povratka. Treće pravilo zabranjuje pogled koji bi otkrio istinu, a najtužnije kaže da ne smiju trebati jedno drugo toliko da se izgube, niti živjeti kao da mogu potpuno sami. Ipak, posljednje pravilo postavlja izravno pitanje: „Emme saa hylätä toisiamme, entä jos sittenkin rakastumme?” [Ne smijemo napustiti jedno drugo, a što ako se ipak zaljubimo?]. Pjesma tako ostavlja dvoje ljudi između propisanih granica i mogućnosti da je ljubav jača od svih pravila koja su pokušali izmisliti.