Boiadeira je ženski oblik reči povezane sa boi („goveče“) i označava devojku ili ženu koja radi sa govedima, odnosno brazilsku „kaubojku“. U pesmi se pojavljuje u zamišljenoj slici budućeg života na selu: „a filha boiadeira“ znači „naša ćerka kaubojka“, što ovoj neobičnoj reči daje nežan, nostalgičan i izrazito brazilski prizvuk.
Znaš onaj osećaj kad legneš uveče u krevet, zuriš u plafon i pitaš se šta bi bilo kad bi bilo? Upravo o tome peva brazilska zvezda Ana Castela u svom velikom sertanežo hitu „Nosso Quadro“. Ona otvara pesmu rečima: „Todo mundo tem um amor / Que quando deita e olha pro teto / Vem a pergunta: Será que se fosse hoje / A gente dava certo?“ („Svako ima ljubav zbog koje, kad legne i gleda u plafon, postavi pitanje: Da je to danas, da li bismo uspeli?“). Nema tu besa ili mržnje prema bivšem partneru, već samo one čiste nostalgije koju Brazilci zovu saudade — žal za nečim što se prekinulo na pola puta, poput neobjavljene epizode serije ili nezavršenog albuma.
Ana se seća kraja 2017. godine, kada je ona tek upisivala stomatologiju (Odonto je skraćeno od odontologia), a on veterinu (Vet za veterinária). Pominje i detalje poput njegove teksas košulje zaboravljene u njenom kamionetu. Naslov pesme, „Nosso Quadro“ (Naša slika), odnosi se na uramljenu fotografiju sa venčanja u crkvi koja nikada neće visiti na zidu. Umesto toga, ceo njihov zamišljeni seoski život — čuvanje stoke, život u prirodi i ćerkica kaubojka (a filha boiadeira) — ostao je samo u njenoj glavi: „Só existe na minha cabeça“ („Postoji samo u mojoj glavi“). Ipak, ona zaključuje potpuno iskreno i pomireno sa sudbinom: „Vai ser amor mesmo não sendo a vida inteira“ („Biće to ljubav, čak i ako nije trajala ceo život“).