Boiadeira je ženski oblik riječi boiadeiro i označava ženu koja vodi ili čuva goveda, odnosno brazilsku „kaubojku“. Riječ je snažno povezana s ruralnim životom i brazilskom sertanejo-kulturom.
U pjesmi se pojavljuje u izrazu a filha boiadeira („kći kaubojka“), kao dio zamišljenog zajedničkog života na selu koji se nikada nije ostvario. Zbog tog posebnog kulturnog značenja i nježne slike buduće kćeri, riječ je vrlo pamtljiva.
Znaš onaj osjećaj kad legneš u krevet, gledaš u strop i pitaš se: bi li danas uspjelo da smo pokušali ponovno? Upravo o tome pjeva brazilska pjevačica Ana Castela u hitu "Nosso Quadro". Pjesma opisuje onu vrstu nostalgije koja ne donosi ljutnju ni mržnju, nego samo tihu tugu što je sve stalo na pola puta. Ana se prisjeća kraja 2017. godine, svojih studentskih dana stomatologije ("Eu começando Odonto" [ja počinjem stomatologiju]) i bivšeg koji je studirao veterinu ("você na Vet" [ti na veterini]), dok je njegova traper košulja još uvijek ležala u njezinu kamionetu ("A sua camisa jeans na minha caminhonete").
Cijela priča vrti se oko zamišljene budućnosti koja se nikada neće dogoditi. Naslovna slika pjesme je zajednički vjenčani portret koji nikada neće visjeti na zidu ("o nosso quadro casando na igreja não vai ser pendurado" [naša slika vjenčanja u crkvi neće biti obješena]). Umjesto toga, seoski život, čuvanje stoke ("tocando o gado") i kći koja bi odrasla kao prava kaubojka ("A filha boiadeira") ostaju samo u njezinoj glavi. Ipak, Ana zaključuje bez gorčine: to je bila prava ljubav, čak i ako nije trajala cijeli život ("Vai ser amor mesmo não sendo a vida inteira").