На заре znači 'u zoru'. To je poetski izraz koji se odnosi na rane jutarnje sate, kada sunce tek izlazi i dan počinje.
U pesmi, ovaj izraz se ponavlja i stvara osećaj nade, novog početka i misterije. Glasovi zovu lirskog subjekta 'na zare', što sugeriše buđenje i poziv na nešto novo i nepoznato, čineći ga centralnim motivom pesme.
„Na Zare“ je pesma o trenutku kada noć prelazi u jutro, a glasovi dozivaju pripovedača ka nečemu višem i dalekom. Stih „На заре голоса зовут меня“ [U zoru me glasovi dozivaju] ponavlja se kao poziv koji postaje sve jači, dok se u završnoj varijanti kaže „На заре небеса зовут меня“ [U zoru me nebesa dozivaju]. Nema objašnjenja ko su ti glasovi, pa pesma ostavlja prostor za san, čežnju i lično tumačenje.
Slike su nežne, ali pune velikih osećanja: „Лунный свет и майский дождь“ [mesečina i majska kiša], „блеск земной росы“ [sjaj zemaljske rose], „солнца свет и сердца звук“ [sunčeva svetlost i zvuk srca]. Uz tugu i noć pojavljuju se i smeh, med, snaga ruku i „звёздный час моей мечты“ [zvezdani čas mog sna]. Zato pesma zvuči kao put od setnog posmatranja sudbine ka jutarnjem pozivu, kada se nebo otvara i san dobija pravac.