Двухсотый doslovno znači 'dvjestoti'. To je brojčani pridjev koji se odnosi na redni broj 200.
Međutim, u ruskom vojnom žargonu, 'груз 200' (gruz dvjesti) je eufemizam za tijelo poginulog vojnika, posebno onog koji se transportira kući. U kontekstu ove pjesme, koja govori o ratu i smrti, 'Двухсотый' se koristi kao jeziv i snažan simbol poginulih vojnika, dajući riječi duboko i potresno značenje.
U pjesmi „Газ (Gaz)” AIGEL spaja kuhinjski štednjak s ratom. Govornik skuplja pepeo iz plinske peći, zaspi na kuhinjskom podu i okreće ručicu štednjaka kako bi „uhvatio potrebni val”. Taj plin tada postaje čudan komunikacijski kanal: susjedov sin, koji se raspao „na plin i gas”, penje se kroz plinsku cijev da ih posjeti, a nestali vojnik javlja se iz pakla. Slika je istodobno svakodnevna i jeziva: mali, ugodni plavi plamen stoji usred krvi i gubitka.
Najvažnija riječ je „двухсотый” [dvestoti]. U ruskom vojnom žargonu dvestoti označava poginulog vojnika, pa „двухсотый газ” [plin mrtvog vojnika] namjerno zvuči hladno i neljudski. Pjesma ponavlja „Уютный синий огонёк” [ugodan plavi plamičak], dok se domovina spominje kao netko tko plin prodaje gotovo besplatno i njime zimi grije ljude. Zato je pitanje „Кого из них, кого из нас?” [Koga od njih, koga od nas?] posebno grubo: isti plamen koji pruža toplinu povezuje kućnu udobnost s vojnikom koji se nije vratio. Završno ponavljanje „О Боже, всё в крови” [O Bože, sve je u krvi] potpuno mijenja značenje običnog plinskog štednjaka.