ВИМОЛИВ (VYMOLYV) Lyrics in Croatian by Jerry Heil, MONATIK, Evgeny Khmara
Вимолив (vymolyv) znači 'izmolio' ili 'iskamčio molitvom'. To je snažan glagol koji implicira da je nešto dobiveno ili postignuto kroz upornu molitvu ili žarku želju.
U kontekstu pjesme, ovaj se glagol koristi za opisivanje kako je pjevač 'izmolio' svoju voljenu, kao da ju je prizvao iz neba ili Božjeg vrta. To stvara mističnu i romantičnu sliku, sugerirajući da je njihova veza sudbinska i božanski određena.
Jesi li se ikada zapitao/la kako je pronaći ljubav koja se čini kao da je izmoljena, izvučena iz samog neba? Upravo o tome govori pjesma "ВИМОЛИВ (VYMOLYV)". Počinje s osjećajem zbunjenosti i čuđenja: "Пам'ять дощами вимило / Розум вітрами вимело" [Kiše su isprale sjećanje / Vjetrovi su pomeli razum].
Pjesma se pita tko je izmolio tu ljubav, tko ju je izmamio s neba, kao da je riječ o nečemu čudesnom i neočekivanom. "Хто тебе, мила, вимолив? / Хто тебе з неба виманив?" [Tko te, draga, izmolio? / Tko te s neba izmamio?]. Zatim dolazi odgovor, pun strasti i posvećenosti: "Я тебе, мила, вимолив / З Божого саду виламав" [Ja sam te, draga, izmolio / Otrgnuo sam te iz Božjeg vrta]. To je izjava o snažnoj, gotovo sudbinskoj vezi. Pjesma završava ponavljanjem pitanja o identitetu, kao da se ljubavnici i dalje čude jedno drugome: "Мила, а хто ти, мила? / Любий, а хто ти, любий?" [Draga, a tko si ti, draga? / Dragi, a tko si ti, dragi?]. To je predivna pjesma o pronalasku i čuđenju ljubavi.
