Fjällhöga znači 'planinski visoka'. To je složenica koja se ne sreće često u svakodnevnom govoru, a opisuje nešto što je visoko kao planina.
U ovoj pesmi, reč 'fjällhöga' se koristi da opiše Švedsku kao 'planinski visoku sever', evocirajući sliku veličanstvenih i visokih planinskih pejzaža. Njena jedinstvenost i slikovitost čine je veoma zanimljivom rečju za učenje.
Ova pesma je nežan, ponosan pozdrav Švedskoj. Već u stihovima „Du gamla, Du fria, Du fjällhöga nord“ [O, stara, o slobodna, o planinska severna zemljo] Švedska dobija gotovo svečani lik: stara je, slobodna i puna visokih planina. Zatim dolaze tišina, radost, sunce, nebo i zelene livade: „Din sol, Din himmel, Dina ängder gröna“ [Tvoje sunce, tvoje nebo, tvoje zelene livade]. Reč „ängder“ znači livade ili široki zeleni predeli, pa ovaj deo zvuči kao zahvalan pogled na prirodu, a ne kao priča o jednom gradu ili osobi.
U drugoj strofi zemlja se pamti po slavnim danima iz prošlosti: „Du tronar på minnen från fornstora dar“ [Ti počivaš na sećanjima na davno slavne dane]. Lirski glas veruje da Švedska i dalje jeste ono što je nekada bila: „Jag vet att Du är och du blir vad Du var“ [Znam da jesi i da ćeš biti ono što si bila]. Najdirektniji stih dolazi na kraju: „Jag vill leva, jag vill dö, i Sverige“ [Želim da živim, želim da umrem u Švedskoj]. To je veoma snažna izjava pripadnosti, ponovljena jednostavno i bez okolišanja. U verziji Zlatana Ibrahimovića i Daya, ova himnična poruka ostaje usmerena na zemlju, njenu prirodu, istoriju i osećaj doma.