Melanina se odnosi na pigment koji koži, kosi i očima daje boju. To je znanstveni pojam koji se ne pojavljuje često u svakodnevnim pjesmama, što ga čini zanimljivim izborom.
U pjesmi, Vitor Kley pjeva: "Ô, sol, vê se enriquece a minha melanina" (O, sunce, obogati moju melaninu). On koristi ovu riječ na poetičan način kako bi izrazio svoju želju da ga sunce preplanuli i ispuni energijom, povezujući sunčevu svjetlost s osjećajem sreće i vitalnosti.
„O Sol“ je vedra molba upućena suncu, gotovo kao mali jutarnji ritual. Vitor Kley pjeva: „Ô, sol, vê se não esquece / E me ilumina, preciso de você aqui“ [Hej, sunce, nemoj zaboraviti / i obasjaj me, trebaš mi ovdje]. Sunčeva svjetlost za njega znači osmijeh, toplinu i mir. Kad kaže „enriquece a minha melanina“ [obogati moju melanin], govori o preplanuloj koži i ugodnom osjećaju koji donosi sunce. Posebno je simpatična slika: „O seu brilho é o meu abrigo“ [Tvoj sjaj je moje sklonište]. Umjesto krova ili zida, njegovo je utočište upravo sunčeva svjetlost.
Kad sunce zađe, „o mundo se distrai“ [svijet se rastrese, izgubi pažnju], a ljudi jednostavno odlaze svojim putem: „Quem ficar, ficou, quem foi, vai“ [Tko je ostao, ostao je; tko je otišao, neka ide]. Ta ponovljena rečenica zvuči opušteno i pomalo šaljivo, kao odluka da se ne treba previše brinuti zbog onih koji odlaze. Na kraju se molba vraća u još osobnijem obliku: „vem, aquece a minha alma e mantém a minha calma“ [dođi, zagrij moju dušu i sačuvaj moj mir]. Sunce je ovdje gotovo prijatelj kojemu se pjeva: samo nemoj zaboraviti da postojim i pomozi mi da ostanem miran.