Ensorcelle dolazi od glagola ensorceler, što znači 'očarati', 'začarati' ili 'opčiniti'. To je reč koja nosi snažnu magičnu konotaciju, opisujući osećaj da ste pod nečijom čarolijom.
U pesmi, Vanesa Paradi koristi ovu reč da opiše kako je reka Sena očarava: "Tellement jolie elle m'ensorcelle" (Tako lepa, ona me očarava). Ova reč savršeno dočarava mističnu i neodoljivu privlačnost Pariza i Sene, čineći je nezaboravnom i poetskom.
Zamisli šetnju Parizom noću, dok reka Sena buja i preliva se preko obala, a ti ne možeš da skineš pogled sa nje. Upravo to rade Vanesa Paradi i Matje Šedid u ovoj pesmi! Igraju se rečima na francuskom koje zvuče potpuno isto: La Seine (reka Sena) i la scène (pozornica). Reka oživljava kao neka samouverena diva koja izlazi iz svog korita: „Elle sort de son lit / Tellement sûre d’elle“ [Izlazi iz svog korita / kreveta / Toliko sigurna u sebe]. Na francuskom reč lit znači i krevet i rečno korito, što je sjajna fora za buđenje reke koja plavi grad. Zato pevač zbunjeno kaže drugom: „Tu n'es pas saoul / Paris est sous / La Seine“ [Nisi pijan / Pariz je pod / Senom]. Nisi popio previše, Pariz stvarno pliva!
Stvari postaju još luđe kada se u priču umeša lik po imenu Lisil, pa pozornica i reka postanu jedno te isto mesto: „Extra Lucile quand tu es sur / La scène“ [Sjajna si Lisil kad si na / sceni]. Na kraju se sve smiruje na čuvenom pešačkom mostu: „Sur le Pont des Arts / Mon coeur vacille“ [Na Mostu umetnosti / Moje srce se koleba]. Tamo, stojeći visoko iznad vode, dok udišu čist noćni vazduh, oni priznaju da ne razumeju tu vezu, ali je i ne preispituju: „On s'aime comme ça la Seine et moi“ [Tako se volimo Sena i ja]. Pesma te jednostavno tera da pevušiš i posmatraš vodu sa mosta bez previše filozofiranja.